Povežite se s nama

Vijesti

Donia: Ti koji poriču genocid, znaju vrlo dobro da se desio!

“Ti koji poriču genocid znaju vrlo dobro da se on desio i da je to jedna velika tragedija, ali koriste genocid i slave ga kako bi dokazali političu poentu. To je krajnja polarizacija i mnogo zabrinjava u smislu daljnjeg pomirenja u regionu”, za N1 je rekao profesor na Univerzitetu u Michiganu, Robert Donia.

Autor je knjige “Radovan Karadžić – uzroci, postanak i uspon genocida u Bosni i Hercegovini”.

N1: Vidimo nadolazeće generacije, djecu kako slave ratne zločince, da li onda mislite da nas je politika dovela do toga?

Donia: Da, mislim! Ta polarizacija između nacionalnih stranaka počela je još 1990.-e i nastavlja se do danas. Nekada su stranke drugačije, a nekada su i njihovi lideri drugačiji. Ali, istovremeno su isti programi, idelogije za sve te grupe. Između tih koji poriču genocid, njihovo odbacivanje realnosti i činjenica iz tog vremena, pokazalo se kao devastirajuće za one koji su ga iskusili.

N1: Kada ste napisali knjigo o Radovanu Karadžiću, a o tome smo s Vama razgovarali prošle godine, rekli ste nam da je za Vas bilo nemoguće razumjeti mozak, odnosno arhitetktu iza genocida. Da li ste sada konačno pronašli svoje odgovore iza odgovornog za genocid i genocid u cjelini?

Donia: Vjerujem da je teško nekome “ući u glavu” i doći do zaključka šta je Karadžića, ili ostale koji su ga počinili, motiviralo da počine genocid u to vrijeme. Tako da nisam pronašao odgovore niti sam u miru s činjenicama šta je Karadžića “natjeralo” da uradi takve stvari. Pokušao sam u knjizi da se bar približim razumijevanju. Kao što sam rekao, pitanje je to ega, validacije, pretjerane i precijenjene lojalnosti srpskom narodu, kao i osjećaj samo-važnosti da ih baš on u tome vodi. Ovo nisu časni motivi! Moramo se nadati da u budućnosti ljudi takve motive više neće koristiti. Istovremeno, razumljivo je da su Radovan Karadžić i Ratko Mladić za mene bili i ostali misterij.

Izvor: N1

N1: Šta je Vaše stajalište kada je u pitanju Međunarodna zajednica i njena uloga u ‘90.?

Donia: I dalje je upitna. Ako Međunarodnom zajednicom smatrate Europsku Uniju, NATO i alijanse, onda nisu uspjeli. Nisu uspjeli zaustaviti nasilje u Jugoslaviji kada je moglo biti zaustavljeno na samom početku. Nisu uspjeli intervenisati silom kada je takvo što bilo moguće na početku i nastavku konflikta. Nisu uspjeli u zaustavljanju genocida u Srebrenici. Sve je dobro pohranjeno, a arhiv koji sam ja pogledao, a mnogi će se posmtrači sa mnom složiti, da je Međunarodna zajednica bila neefikasna. Bila je toliko neefikasna da je dovelo do preispitavanja o tome šta je značilo intervenisati kako bi se zaustavio zločin. Iz toga je možda proizašao i IFOR i SFOR grupe koje su ušle na teritorij 1996.

N1: Šta su Vaša očekivanja kada su u pitanju drugostepene presude za osuđene za genocid u Srebrenici?

Donia: Zabrinut sam šta bi one mogle biti, Sud je pokazao da je nekonzistentan u nekim žalbenim postupcima.

N1: Da li mislite da bi se nešto moglo promijeniti u odnosu na prvostepene presude?

Donia: Da! Monge su se konačne presude mijenjale u odnosu na prvostepene. Nema u tome generalno ništa loše. Ali, u nekoliko slučajeva koji smo vidjeli, svi mi znamo njihova imena: Gotovina, Perišić, Šešelj i drugi, u potpunosti drugačije presude od sudaca koje su bile presedan u Haškom tribunalu, ali i međunarodnom pravu, što smatram zabrinjavajućim. Tako da zaista ne znam šta očekivati od žalbenog vijeća. U svakom od slučajeva moje su nade da će zadržati prvobitne pojedinačne presude. Najvjerovatnije da će tako možda i biti, ali ipak sam zabrinut.

Nastavite čitati
Reklama
Ostavite komentar

Medion.ba

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Vijesti

Facebook




Popularno

>